U septembru mjesecu 1992. godine četnici predvođeni Neđom Zeljajom, pripadnicima CJB Kalinovik, te rezervistima iz Gornjeg logora zapalili su muslimanska sela Luko i Hotovlje.
U Hotovlju je tada zapaljena džamija. Nakon cjelodnevnog granatiranja sela Gornje Luko, četnici su na juriš ušli u prazno selo i zapalili svaku kuću, hambar, ostavu pa čak i kućice za pse.
Za svoja nedjela Neđo je osuđen na 15 godina robije.
Pripadnici Bataljona Bjelimići su u februaru 1993. godine zaposjeli plato sela Brda i započeli sa utvrđivanjem linije i uvezivanjem sa susjednom jedinicom iz Ljute. Linija je uspostavljena, utvrđena, izvršeno zaprečavanje i miniranje dijela terena ispred položaja. Liniju na Brdima posjedale su snage jedne čete.
Pošto su četnici u julu mjesecu 1993. zauzeli Duboke i pomjerili četu Ljuta, prvo do Vrhovine, potom na Duboke i na kraju u Ljutu. Dijelovi ove jedinice su se ubrzo našla na Puzimu i u Brajnovači. Naše snage u rejonu sela Brda našle su se u nepovoljnom položaju. Novi položaj neprijateljskih jedinica na Dubokama doveo je u poziciju četničke snage napadnu iz pravca sela Polje odnosno da zaposjednu dijelove Visočice. Pošto je prostor kojim su se trebale povući naše jedinice (uz Dindo) bio uzak i danju potpuno vidljiv za neprijateljske snage na Dubravama, povlačenje je izvršeno noću. Rušenje mosta u Dindolu izvršeno je u zoru 21.7.1993. Eksplozija se čula u Odžacima, ali i u Kalinoviku. Četnici su neposredno poslije povlačenja naših snaga veoma brzo sa dva oklopna transportera došli do mosta u Dindolu. Uspjeli su razminirati tri naša minska polja. Naši artiljerci su MB 120 mm sa Muhova dola, onesposobili jedan agresorski transporter. Bilo je to prvi put da vidimo kako se četnici povlače i kako bježe. Narednih dana uslijedila je žestoka ofanziva i danonoćno granatiranje naših položaja i civilnih objekata. Posebno su na udaru bila sela Svijenča i Argud. Četnici su nakon toga ovladali selom Svijenča i izvršili nekoliko pokušaja da zauzmu Crveni kuk na Visočici.
U 1995. godini borbene aktivnosti koje su se odvijale u rejonu sela Brda bile su u sastavu planiranih borbenih aktivnosti komande 4. korpusa.
Pravac Brda bio je pomoćni pravac napada 4. korpusa i na njemu se našla 450.lbr Bjelimići sa pridodatim jedinicama i to jednom četom iz sastava 449.bbr Bijelo Polje i jednom četom iz sastava 446. lbr iz Prozora.
U napad su krenule četiri grupe. Pripadnici 446.lbr Prozor napadali su pravcem selo Polje – Sijenca u rejonu Brda. Dvije grupe su se kretale pravcem Dindo – Mašnik – Brdsko geblje. Ove dvije grupe imale su zadatak da se u rejonu Brdskog greblja razdvoje. Jedna grupa je produžila napredovanje u pravcu kote Krst i mjesta gdje se nekada nalazio tenk, a druga od ove dvije grupe napredovala je pravcem Brdsko greblje – Duranova kuća. Treća grupa kretala se pravcem Donje Luko – Ravno brdo.
Prvi u napad krenuli su pripadnici 450.lbr na pravcu Krst. U tom momentu, iznad Brdskog greblja, odjeknuo je čuveni Musin glas preko megafona: „Četnici, borite se, mi dolazimo…“
Po ovladavanju četničkom linijom na pravcu Krst – selo Brda – Sijenca, naše borbene jedinice su nastavile napad u pravcu Sladojinih kuća, Dolina i sela Gornje Luko.
U borbenim dejstvima živote je dao: u rejonu sela Polje šehid, Zlatni ljiljan Žilić Ferid, a teške povrede preživljava rahmetli Emin Imamović-Hamidović. U rejonu sela Brda 20.07.1995 šehidima su postali Musa Tinjak pješadiska vatra Muho Hejub geler protiv pješadijske mine, Rahman Kovačevič i Esmir Nuspahić granata a prilikom čišćenje terena dan aksnije i Dervo Kašić od pješadijske vatre. Prilikom odbijanja četničkih kontranapada 25.07 šehidom postaje i Mustafa Ćibo.
Oslobodilačka borbena operacija jedinica Armije Republike Bosne i Hercegovine izvedena je poslije izvršenog genocida nad našim narodom u Srebrenici i imala je veliki uticaj na borbeni moral boraca.
Neka je vječni rahmet našim šehidima, a nama živima opomena da dostojno nosimo dobijeni emanet u očuvanju naše domovine Bosne i Hercegovine.
(Job Konjic)