Program „Sjećanje na šehide Ribića“ u organizaciji JOB Konjic i Medžlisa IZ Konjic održan je u srijedu 2.7.2025.godine. Program je počeo u 18:00 sati posjetom mezarju u kom su ukopani šehidi ovog džemata a potom nastavljen u džamiji u Ribićima u 20:00 sati učenjem Jasina, dove i prigodnim obraćanjem.
Imam džemata Ribići Amer ef. Bubalo u svom obraćanju kazao je:
“Uvaženi gosti Es-selamu ‘alejkum i prije svega hvala vam što ste svojim prisustvom odlučili dati značaj jednom ovakvom projektu, koji je zaista minimalan u odnosu na ono što su zaslužili najbolji sinovi BiH, naši šehidi. Na ovaj način želimo odati počast onima koji su u herojskoj borbi,, dali svoje živote za slobodu, za domovinu i čast. Nikada ne smijemo zaboraviti žrtvu šehida, jer da nije bilo njih i njihove spremnosti da svojim životima brane ovu državu, danas ne bi bilo Bosne i Hercegovine, niti bi ovaj narod imao budućnost. Žrtva šehida je tolika da im se nikada ne možemo u potpunosti odužiti. Oni će svoju punu nagradu dobiti na Onome svijetu, ali naša je obaveza da ih zauvijek pamtimo i spominjemo. Oni su simbol časne borbe protiv agresora i pored tuge zbog gubitka najmilijih, moramo osjećati ponos na njihovu nevjerovatnu hrabrost i spremnost da se bore za svoj narod. Oni su svoje živote položili u temelje naše budućnosti. Naša budućnost ukorijenjena je u njihovom šehadetu. A šehadet, po kojem ih se sjećamo, znači svjedočenje. Oni su svjedoci naše istine, naše slobode i amaneta kojim su nas obavezali svojom proljevenom krvlju.
Biografija poginulih boraca
Bosanski, poznat kao zlatni, ljiljan. Cvijet, simbol čistoće, nevinosti i ljepote. Ljiljan zlatni čovjek, simbol časti, odlučnosti, snage. Kako je iz zemlje bosanske jedan nikao da je ukrasi, tako je drugi u njoj rođen, stasao, da je ne da, da je brani. Zlatnim ljiljanima, sinovima bosanskim, drugog puta među hiljadu puteva nije bilo.
Habibija Osman za života je dobio najveće ratno priznanje ‘’Zlatni ljiljan’’. Rođen je 31. 07. 1970. u Kruščici, sin je Uzeira i Šefike, rođene Topalović. Brat Šefika i Senida, Ifete i Nisvete. Osman je po zanimanju bio šumarski tehničar, nezaposlen. Komandant 1. batoljona 443. brdske brigade. U ofanzivnim borbenim dejstvima na lokalitetu Zmijanice – Hadžići teško je ranjen 27. 06. 1995. godine. Od zadobijenih rana šehadet je postigao 02.07. 1995. godine. Ovaj bosanski sin u tom trenutku imao je samo 25 godina. Ukopan je na haremu u Ribićima. Osman je postuhmno unaprijeđen i u čin nadkapetana.
Kurtić Omer, rođen je 15.09.1942 u Ribićima. Sin Mustafe i Rahe, rođen Zukić. Suprug Hate, rođene Vođo. Otac Ćamile, Mine, Šefike i Enide. Brat Šabana i Zarife. Bio je zaposlen u konjičkom ‘’Tadivu’’. Omer je bio pripadnik 443. brdske brigade, a šehadet je postigao na Lisini u ofanzivnim borbenim djestvima. Ukopan u mezarju u Ribićima.
Život za ovu domovinu dao je i Cero Almir. Rođen je 12.07. 1961. godine u Ribićima. Sin Ibre i Mejre, rođene Imamović. Oženjen suprugom Muneverom, rođenom Džajić. Otac dvije kćeri, Aldijane i Ermine. Brat R.Himze, Jasmina i Jasmine. Almir je također bio pripadnik 443. Brdske brigade. Šehadet je postigao u ofanzivnim borbenim djestvima 13.05. 1993. u rejonu Lisine. Ukopan je u haremu u Ribićima. Almir je posthumno odlikovan u čin poručnika.
Na braniku domovine život je izgubio Mešukić Sulejman. Rođen 09.05.1960. godine u Ribićima. Sin Salke i Fate, rođene Špago. Brat Ejuba, Esme i Munire. Sulejman je bio zaposlen u Konjictransu. Kao i njegovi prethodni saborci, bio je pripadnik 443. brdske brigade. Šehadet je postigao u minskom polju – – – – – 1993. godine. Sulejman je ukopan u mezarju u Ribićima.
Cero Šerif rođen je 01.11. 1942. Sin Muje i Rahe, rođene Omerović. Suprug Emine, rođene Vođo. Otac troje djece, Dževada, Dževade i Šerife. Brat R.Ibre, Alije, Nazifa i Avde, Ramize i Đule. Bio je zaposlen u ‘’Tadivu’’ u Konjicu. Nakon teške povrede, šehadet je postigao u Zenici 25. 01. 1994. godine. Ukopan je u mezarju Prašnice u Zenici.
Srce domovine čuvao je i za to život dao Smail Šahinović. Rođen je 12. 04. 1966.godine u Ribićima. Sin Alije i Hadžire, rođene Periz. Oženjen Enesom, rođenom Škampo. Smail je otac dvije kćeri, Ameline i Adeline. Brat Safeta, Ismeta, Islama i Naila, Aiše, Remze i Šemse. Smail je bio pripadnik 443. brdske brigade, a šehadet je postigao u Podveležju. Ukopan je na mezarju u Ribićima.
Šahinović Sabahudin rođen je 17. 04. 1968. godine u Ribićima. Sin Mustafe i Rabije, rođene Zahirović. Brat R. Ismeta, Sabahete, Zinete i Mevzete. Sabahudin je također bio pripadnik 443. brdske brigade i šehadet u svojoj 26. godini postigao u Podveležju. Ukopan je u mezarju u Ribićima.
Majke Osmana, Omera, Almira, Sulejmana, Šefira, Smaila i Sabahudina, kada su ih ispraćale u rat nisu znale da će ih tada zadnji put poljubiti. Supruge njihove nisu ni mogle zamisliti život bez njih dalje živjeti, a djeca da svog babu neće upamtiti. Braća i sestre da će za zagrljajem čeznuti. Babo sina svog u kabur spustiti. . Gledali smo njihove porodice u golemoj žalosti, ali nakon teškoće doći će i olakšanje, onda kad bude najpotrebnije. Čekat će šehidi svoje najmilije pred džennetskim kapijama. Zato, čuvajmo sjećanje na one koji su položili život za domovinu. Njihova velika žrtva naša je stalna obaveza, stoga sjećajmo ih se i u njihovoj hrabrosti i smjelosti tražimo inspiraciju za naše sadašnje i buduće borbe. Kada govorimo značaju šehida u Islamu, važno je spomenuti da je od Poslanika, s.a.v.s., je preneseno vise od 400 hadisa o šehidima, što ukazuje na veliki ugled koji Šehid ima kod njega. Poslanik, s.a.v.s., je često ukazivao na nagrade koje se daju Šehidima. I dok bi opisivao ono što ih očekuje, u srcu svakog mudžahida se javljala silna želja da što prije uđe u taj šehidima obećani Džennet, jer ga je Poslanik, s.a.v.s., tako slikovito opisivao da ga je svaki iskreni vjernik doživljavao kao da ga pred sobom gleda. Svi ljudi su obični smrtnici, a samo šehidi na Allahovom putu nastavljaju živjeti u predivnim perivojima Dženneta.
Hvala našim šehidima. Hvala im za slobodu u kojoj uživamo. Hvala im što možemo ponosno, časno i hrabro slušati himnu, živjeti u slobodnoj BiH. Njihova žrtva ne smije biti zaboravljena, a nama je u amanet ostavljeno boriti se za iste ciljeve, Neka sa ovog mjesta i danas ode poruke o važnostima temelja istine i da buduće naraštaje učimo kako se branila domovina gajeći upravo kulturu sjećanja.”
Glavni imam MIZ Konjic Refik ef. Delić govorio o važnosti sjećanja na naše šehide, prenošenja tih vrijednosti na mlade.
„Nama se danas sve češće omladini nudi narativ da je Evropa i Amerika donijela slobodu našem narodu. Kao da se priča o odbrani i herojskoj borbi naših ljudi pokušava istisnuti iz njihova znanja. Istina o našoj braći, očevima, sinovima koji su od svojih para kupovali i to ako su imali gdje, oružje za odbranu, u svojim patikama i svojoj odjeći stali na branik svoje domovine, žrtvovali svoje živote za slobodu koju danas imamo – ta istina naša je obaveza kao što nam je obaveza očuvanje te slobode i pamćenje njihove žrtve, ali i pouka i poruka tog vremena kao zalog za budućnost…“ – kazao je Refik efendija.
