Alija Izetbegović je prvi predsjednik međunarodno priznate države Bosne i Hercegovine i vrhovni komandant bosanske armije u najtežem periodu njene historije. Izetbegović je tvorac moderne Bosne i Hercegovine.
Alija Izetbegović rođen je 8.augusta 1925. godine u Bosanskom Šamcu. Odrastao i školovao se u Sarajevu, gdje je i diplomirao na Pravnom fakultetu. Kao pravni savjetnik radio je u više sarajevskih preduzeća.
Zbog svojih političkih opredjeljenja i djelovanja dva puta je zatvaran i osuđivan. U poznatom, politički montiranom “Sarajevskom procesu”, kao prvooptuženi u grupi od trinaest muslimanskih intelektualaca, osuđen je na 14 godina zatvora.
Pokrenuo je formiranje Stranke demokratske akcije i na prvoj osnivačkoj skupštini SDA 25. maja 1990. godine postao njen prvi predsjednik. Nakon pobjede SDA, na prvim višestranačkim parlamentarnim izborima 1990. godine, Izetbegović je izabran za prvog predsjednika Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine.
Nakon prvih poslijeratnih višestranačkih izbora 1996. godine izabran je za člana, a potom i za predsjedavajućeg Predsjedništva BiH.
Nakon deset godina obavljanja funkcije člana Predsjedništva BiH, iz zdravstvenih razloga, 2000. godine podnio je ostavku na mjesto člana Predsjedništva BiH.
Autor je većeg broja publicističkih radova i studija, te knjiga “Islam između istoka i zapada”, “Problemi islamskog preporoda” i “Islamska deklaracija”. Ove knjige prevedene su na nekoliko jezika i objavljene u više zemalja. Godine 1999. objavio je knjigu “Moj bijeg u slobodu”, a 2000. godine knjigu “Sjećanja” (autobiografski zapis). Godine 2004. su objavljena sabrana djela Alije Izetbegovića u 10 tomova.
Dobitnik je niza priznanja i nagrada kao što su Nagrada Kralja Fejsala, medalje Centra za demokratiju iz Vašingtona, a najuticajniji španski list, madridski “El-Mundo”, izabrao je Aliju Izetbegovića 1995. za ličnost godine u svijetu. Istanbulski Marmara univerzitet dodijelio mu je 1997. godine titulu počasnog doktora pravnih nauka za doprinos zaštiti ljudskih prava, uspostavu mira, ali i kao uglednom pr1avniku. Na forumu u Kran Montani 1998. godine dobitnik je prestižne nagrade za unapređenje ljudskih prava.
Alija Izetbegović je umro 19.10.2003. a ukopan je na šehidskom mezarju Kovači u Sarajevu.
Ostaće zapamćena izjava Richarda Holbruka, tvorca Dejtonskog sporazuma: “Da nije bilo Alije Izetbegovića, danas ne bi bilo ni Bosne i Hercegovine”.
ODLIKOVANJA I PRIZNANJA:
- Nagrada „Kralj Fejsal” za služenje islamu
- Odlikovanje Republike Hrvatske „Velered kraljice Jelene”
- Ličnost godine u anketi španskog lista „El Mundo”
- Plaketa Hrvatske akademije znanosti u umjetnosti
- Diploma počasnog doktora nauka Univerziteta u Tuzli
- Nagrada „Mislilac godine” Fondacije „Ali Osman Hafiz” iz Medine
- Državni orden Republike Turske
- Međunarodno priznanje za demokratiju Centra za demokratiju USA
- Titula počasnog doktora pravnih nauka Marmara univerziteta u Istanbulu
- Šestoaprilska nagrada grada Sarajeva
- Počasni doktorat Univerziteta u Rijadu
- „Orden nezavisnosti”, odlikovanje države Katar
- Priznanje Foruma Crans Montana za razvoj demokratije
- Ličnost stoljeća u BiH, izbor lista „Dnevni avaz”
- 2001. Islamska ličnost godine, nagrada Ujedinjenih Arapskih Emirata
Citati:
“A to što mi nazivamo Bosnom nije samo parče zemlje na Balkanu, za mnoge od nas Bosna je ideja, to je vjera da ljudi različitih religija, nacija i kulturnih tradicija mogu živjeti zajedno.” (New York, 1997.)
“Čuvajte i očuvajte svoju naciju i ime Bošnjak, vjeru i tradiciju. Gubitak identiteta plaća se ropstvom i poniženjem.” (Govor u sarajevskoj Zetri, 2.10.2002.)
“Nakon rata. Da, čuo sam i ja. Stavljali su mi mnoge izjave u usta koje nisam rekao. Ovo je najgluplja od tih. Da će ljudi, kad dođe sloboda, jesti zlatnim kašikama?! Opozicija je to podmetala jednom borcu koji je rekao, da sam im ja to obećao. Ali, ustvari je obrnuto. Ja sam uvijek pomalo iskazivao pesimizam kako će stvari teći na pitanje: “Kako će stvari teći?”, govorio sam da idu teški dani, teškoće i veliki problemi.” (Sakupljeni intervjui u knjizi “Moji razgovori sa Alijom” autora Mate Đakovića)
„Neodgovorno je zamajavati narod lijepim a nerealnim pričama. Grijeh je gladnom čovjeku pričati o lijepim jelima ako ga nećete nahraniti. Te priče su poput saharina: slade ali ne hrane.” (Članak “Jedina vrsta ljudi koju mrzim su izdajice“, BH Dani, 13. oktobar, 2000.)
“Niko ne može imati dvije ili više funkcija koje po opisu ili svojoj prirodi zahtijevaju cjelodnevni angažman (puno radno vrijeme i stalni radni odnos). To je do sada ponekad bio slučaj. Izuzetak mogu biti samo profesori univerziteta za ograničen broj sati. Niko ne može imati pune plate za dvije funkcije, što je također bio slučaj. Lice koje ima (ili član njegove uže porodice ima) privatnu firmu, ne može biti ni na kakvoj važnoj državnoj funkciji. Neka se bavi firmom. Ne treba dozvoliti da pojedinci budu u upravnim odborima više firmi ili ustanova. Također, bilo bi korisno da se u upravne odbore angažuju i penzioneri, stručnjaci iz odgovarajućih oblasti koji imaju vremena, a i iskustva da pomognu izvršnim organima u proučavanju nekih…. Treba preispitati ponašanje direktora nekih firmi kada je u pitanju zapošljavanje boraca. Na svojim mjestima ne mogu ostati oni koji nisu zapošljavali borce, a mogli su. Na funkcije predložite borce (borbene ljude koji imaju svoje stavove i brane ih), a ne činovnike. (Izetbegovićevo obraćanje svim odborima i kadrovskim komisijama SDA, 20. oktobra 1998. godine iz Sarajeva)
“…ovo nije pravedan mir ali je pravedniji od nastavka rata,u situaciji kakva je,i u ovom svijetu kakav je, bolji mir i nije mogao biti postignut…” (21.novembar 1995)
“Naša zemlja i naš narod bili su osuđeni na uništenje. Sam naš opstanak je naša pobjeda.”
“Ne tražite osvetu, nego pravdu.” (Alija Izetbegović je dao svoj posljednji intervju, 27. septembra 2003. godine, uredniku Centralnog dnevnika NTV Hayat Sarajevo, Senadu Hadžifejzoviću)