U organizaciji JOB Konjic, a u okviru obilježavanja 32. godišnjice osnicanja Armije RBiH, u ponedjeljak 15. aprila 2024.godine, s početkom u 18 sati u Bosanskoj sobi je održana promocija knjge “BITKA NA KARUŠAMA”
Knjiga BITKA NA KARUŠAMA, bosanski Bedr, mart 1993. autora Muje Avdića je svjedočanstvo, dokument iz perioda agresije na BiH 1992-1995.
Poput knjige BREZA ’94, poput priče o Vlašiću ’95, poput sličnih knjiga koje govore o velikim podvizima Armije BiH donosi nam kazivanje o pobjedi boraca naše Armije. Ona ne govori o oslobađanju nove teritorije, ali kazuje u odbrani slobodne teritorije kada su šanse za istu bile minimalne. Naša odbrana u uslovima i okolnostima kakve su bile većinu agresije i jeste jedna od naših najvećih pobjeda.
U posljednjem ratu jedinice Armije Bosne i Hercegovine su na ušću rijeke Usore u Bosnu, na lokalitetu Karuše, nadomak grada Doboja (današnja općina Doboj-Jug) od 18. do 21. marta 1993. godine suprotstavile se daleko nadmoćnijem neprijatelju i odvratile ga od osvajačkih planova zauzimanja slobodnih teritorija i putnih komunikacija prema Zenici, odnosno Tesliću.
Napad je počeo 19.03.1993. i to na dva fronta. Prvi front je obuhvatao liniju između Tešnja i Teslića (Raduša, Planje, Mrkotić, Kalošević) a drugi područje oko Ušća kod Doboja (Karuše, Mravići, Matuzići, Usora). Četnici su upotrijebili sva raspoloživa artiljerijska sredstva, uključujući i vođene rakete Maljutke koje su ispaljivali iz helikoptera. Takođe, upotrijebili su i rakete zemlja-zemlja tipa ”Luna” kako bi zastrašili i izazvali paniku. Početni uspjeh na Ušću četnici su imali, postavili su pontonske mostove, forsirali Bosnu i Usoru, probili su linije odbrane i ušli sa tenkovima i pješadijom dublje u teritoriju pod kontrolom Armije. Međutim, pričuvne specijalne snage ABiH i HVO-a su brzo reagirale i munjevito ih vratile na početne položaje. Pri tome je uništeno ili onesposobljeno desetak četničkih tenkova i oklopnjaka i to je svako mogao vidjeti na snimcima. Takođe, pouzdano znam da je neprijateljska vojska pretrpjela ogromne gubitke i u ljudstvu a ne samo u MTS-u.
Oficir 203. slavne motorizovane brigade ARBiH Doboj Bosna, koja je bila u sastavu OPERATIVNE GRUPE 7 Jug ,Mujo Avdić, istrajno je zapisivao svaki detalj OVIH DOGAĐAJA i sve to uobličio u knjigu pod nazivom “Bitka na Karušama, bosanski Bedr mart 1993.”
Knjiga sadrži 17 poglavlja na 151 stranici B5 formata sa fotografijama u koloru te faksimilima dokumenata vezanih za ovu temu.
Pored pregleda događaja same bitke kojoj je autor učesnik, knjiga donosi i dostupne informacije o istoj s neprijateljske strane.
Knjiga također donosi i osvrte boraca na ovu bitku, izlaganja sa okruglog stola poisvećenog ovoj bitci kao i pobjedničke i druge nagrađivane radove učenika osnovnih škola koji su pisali na temu ove bitke, novinske članke o ovoj bitci kao i osnovne informacije o općini Doboj Jug koju čine upravo ova naselja Matuzići i Mravići. Karuše pripadaju MZ Matuzići i čine veoma značajnu stratešku tačku – raskrsnica magistralnih puteva M4 Tuzla-Doboj-Banjaluka i M17 Bosanski Šamac -Doboj-Zenica a tu je i ušće rijeke Usore u rijeku Bosnu.
Knjiga ima i 4 recenzenta od kojih je general Džemal Merdan, do u tančine proučio i „ocijenio“ svaki segment knjige.
Meni knjiga ima samo jedan propust koji svakako nije bitan ni autoru ni učesnicima bitke ni ljudima koji žive na području gdje se ovo sve dešavalo, ali jest meni koji ne znam to područje. Nakon nekih tridesetak strana čitanja morao sam tražit na internetu kartu i na njoj na osnovu toponima iz knjige „Karuše„. To se učinilo korisnim jer sam pretražujući taj pojam našao i video priloge na youtube kanalu od kojih i, u dva djela podijeljen, trosatni film „BITKA NA KARUŠAMA, njihova posljednja šansa“, u kom sudjeluje i autor ove knjige. Preporučujem za pogledat kao što preporučujem i knjigu za pročitati.
(E.Bajić. Konjic 15. april 2024.g.)
